Prijava
  1.    

    Rođeni lider koji je sa namerom pošao u veliki grad

    Najbolji u svome selu. On ima to u sebi i zato treba da ode u svet da vide šta on ume. Nekada se desi da on nije čovek sa sela, nego iz neke manje varoši. Njegovi podvizi su nesavladivi i nošen hvalama, pun entuzijazma, povaljivač prve vrste spreman je da na velikim govornicama i skupovima da Kopernikov iskaz. Jednostavno rečeno njegov zenit ma čime se bavio uvek je u opticaju, nije bitno da li je to politika, sport, umetnost, građevinarstvo... on je taj.

    Njegov eros koji ga pokreće ka uspehu samo je hormonski trik i taragična greška, jer u toj predstavi fali ono što krasi jednog lidera. No, nema veze to što se kondura ocipelila i dohvatila asfalta, njegova ograničenost i primitivan pogled na svet istrajno kroje politiku koja je obično podržana od nekog njegovog rođaka koji još uvek nije izvadio praziluk iz zadnjeg džepa; nije tu u pitanju teritorijalna pripadnost, bitno je da li u sebi nosi seljaka bez sela ili običnog gradskog šmekera koji se zaleteo punim plućima da osvoji Kilimandžaro.

    X: Kada putuješ?
    Y: Sutra se spremam za polazak, moj poziv kreće od sutra, svetska sociologija će dobiti još jednog revolucionara.
    X: Ne znam ja dete o čemu ti pričaš, ali znam da ćeš uspeti. Ti si rođen za sve.
    Y: Znam ja to i zato ću provesti auto- put kroz ovo selo, samo da se izborim. Odlazim.
    Z: Je l' ode?
    X: Ode. E, taj mali će svašta učiniti. Znaš li ti da je on prošle godine izvadio Miku volove iz blata, svi smo pokušali samo je on uspeo. Nakon toga uhvatio je zmiju tu u kamenjatu i zadavio je golim rukama. Opasan je, a tek što ume da zbori kako treba.
    Z: Opasan mali ima da ga na televiziji gledamo.
    ---------------------------------------------------------------------------------------
    X: Sine kada putuješ u Nemačku?
    Y: Za sedam dana, pa kroz desest kreće liga ima da punim švabske mreže kao lud.
    X: I pa ja u to ne sumnjam, letos kada sam te gledao u Krnjači nisu ti ništa mogli.
    Y: Kada je udarim levom to ni Gojko naša seoska legenda ne bi odbranio. Od i on u sveta, ali nije uspeo, zato sam ja tu.
    X: Tako sine samo hrabro i trsi one švabice, ima da te na televiziju gledamo. Šta ćeš sa kikom, hoćeš li da je skineš?
    Y: Ne, to je moj zaštitni znak po tome su me devojke sa Morave prepoznavale, a sada će i celi svet. Biće ujka Jovan ponosan na mene, da nije bilo njega ne znam da li bi otišao, kaže on ima neke veze.
    ---------------------------------------------------------------------------------------
    X: Odlazim i čitajte moje knjige, još neki mesec pa će izlaziti svaki dan.
    Y: Hoćemo, samo ti objasni onim gradskim dokoličarima kako se ništa bez motike ne može postići.
    X: Ne sumnjaj u mene deda, ja kad opalim po hartiji u svim novinama ima da budem i ma da budeš ponosan na mene. Kada odem da primim Nobelovu nagradu ima da viknem ime našeg mesta, Andrić ima od sramote da se trese.
    Y: Ko je taj Andrić?
    X: Nekakav pisac, uspešni, ma za deset dana ima da ga prevaziđem. Kako sam samo pisao sastave u školi pa to se prilikom mobe čitalo u mesnim zajednicama.
    Y: Uh, tako je sine ponos dedina, kuronja dedin.