
Čovek, u suštini notorni lažov, koji vam iznova i iznova servira nove laži na istu temu, samo sa drugačijim činjenicama.
- Šta ti se desilo čoveče, šta ti je sa licem?
- Ma ćuti, ništa me ne pitaj oko moje. Sačekaše me čet'ri lika sa bejzbolkama, ni krivog ni dužnog...
- Au brate, strašno!
- Znam, znam... Zamisli, dvojica na jednog, ovaj jedan me drži ovaj drugi bije.
- Ček, zar nisi rek...
- E rode moj, znam da si ti pošten čovek, prepoznajemo se mi slični, pa ti zato i pričam ovako iskreno, iz duše. Strašna je situacija bila, svi oni na mene a ja sam, a jedan je imao i nož... Da, da!
- Nož...?
- Da, i njih četvorica, čuj mene četvorica, njih petorica krenuše i ja tu udarim jednog, drugog, ali me savladaše brzo.
- Ti baš i nemaš nešto visok stepen svesti, a?
- Ma kako ću i imati ime moje, kad mi ona desetorice izbiše i bubrege a kamoli svest.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.