
Ono iz čega izađemo.Ono za čega radimo ceo život.Na šta trošimo cele plate.I na kraju u čega odlazimo.
Веома учестали назив за кафану која се усмрдила од старости и пред распадом је, овакве кафане садрже лимене столове са стољнацима у облику Хрватске шаховнице, често у "рупама" срећемо пензионере и старе алкосе који проводе задње дане живота у међусобном лагању и трошењу своје бедне пензије.
Обично пића у оваквим кафанама су веома јефтина, нарочито ракија.
У задње време "рупе" су и на мети младих дилбера којима је постала фора ићи у "рупу".
У рупи нећете готово никада срести припадницу лепшега пола, можда једино стару конобарицу која је све само не лепа.
Оћемо у рупу?
Objekat na putu suprotno namagnetisan od tocka na nasim kolima.
Najzastupljeniji materijal u srpskim putevima.
Naime pojam oko kojeg se, filolozofski gledano, sve vrti. Pritom ne misleći na ono: rupa u zakonu; plitak kao rupa; šupalj kao rupa; ma taj ima rupu u glavi...
Ne, radi se o prostoj šemi:
U rupi si rođen, u rupi živiš, u rupi ćeš se *prevrtati.
* ako neko od tvojih tupavih potomaka napravi pizdariju!
Dobro je poznato da smo svi mi izasli iz rupe i direktno usli u drugu malo vecu rupu da bi smo posle 9 meseci izasli kroz tu istu ... Tokom zivota nam je u glavi bila samo ta zenska rupa po cemu se moze zakljuciti da smo za nju i ziveli celog zivota ... Ali najzanimljivija stvar je to da posle izvesnoih godina takodje idemo u rupu , samo razlika je u tome sto je ova rupa duboka 2 metara i iz koje vise nikad necemo izaci ...
I ceo zivot smo protracili zbog rupe da bih na kraj zavrsili u istoj ?! O.o
Mesto koje je ambiciozni gazda u momentu bujne fantazije nazvao kafanom. Uobičajeno, gosti su nekoliko ozbiljnih kandidata, koji samo što nisu dobili titulu "hronočan alkos". Uglavnom se pije tečnost koju je lokalni alhemičar nazvao " domaća ". Tu se i miševi ne zadržavaju duže, osim ako nemaju neki poseban razlog.
U normalnoj državi, inspekcija bi na vratima stavila natpis " Otvoreno - nažalost "
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.