
Specifičan način govora - skakanje sa teme na temu, sa asocijacije na asocijaciju. Naziv je dobio po internet fenomenu koji podrazumeva otvaranje jednog linka na nekom sajtu, pa onda sledećeg linka na tom drugom sajtu, i tako redom, sve dok korisnik interneta ne dođe do toga da zaboravi odakle je krenuo. Ovakav način govora karakterističan je za osobe obolele od šizofrenije, ali takođe i za veoma pijane ili naduvane ljude.
-I, jel si rešio to sa ribom, jel idemo na more?
-Ma reko sam joj bre... neće ona meni da određuje dal ću ja da idem na more sa ortacima, kad ona već ne može da ide! Šta, da i ja ne idem zbog toga?! Zabole me! Ima da idem, nije mi ni bitno gde, jebe mi se... U Crnu Goru, Tursku, Bugarsku, Grčku... A u Grčkoj što su neredi, jel si video!? Sunce im jebem ludo! Polupaše celu Atinu, svi štrajkuju, ne radi ništa! I taksisti štrajkuju, blokiraju grad, haos prave... A taksista, to je dojaja posao, dobra kinta, a sediš ceo dan, voziš se, boli te kurac. Jedino se ugojiš ko kreten sigurno... A jel si vido mala Maja iz moje zgrade što se ugojila... Ne liči ni na šta... Nego, šta si ti mene pitao...
-Jebem li ga, za taksi nešto...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Koliko se ismejah za primer :) Svaka čast!
Dobra :) +++
Hvala, ovo sam davno primetio, nego nisam znao kako da definišem :)