
Najveći apsurd, stavljanjedi soli na ranu. Porodica koja je izgubila nekog dragog, mora uz svu napraviti gozbu kao za neku manju svadbu, i sve to da ne bi, ne daj bože, baba Ruža iz komšiluka ne bi rekla da ste škrti i da niste dovoljno voljeli pokojnika.
- Jesi čuo da je umro stari Andrija, Milovanov ćale?
- Znam, bio sam na sahrani.
- I? Kako je Milovan? Je l' se drži?
- Ma ljudina. Da samo znaš kako je volio pokojnika. Sahranio ga je... svaka mu čast. Znači pečenje, jagnjetina, salata, uživanje pravo. Jedino pivo nije bilo baš 'ladno k'o što treba pa je pokvarilo utisak.
----------------------------------------------------------------------------------------------------
- Dobroj'tro komšija, ajd svrati na po jednu.
- Joj pusti me, ne mogu ogledati ništa. Pretjero sam sinoć, ubi me mamurluk.
- Neko slavlje, a?
- Ma pusti, sahrana.
- Čuj to! Pa ko je umro?
- Znaš Gavrilovog zeta Ljubu?
- Nije valjda on?!
- Ma nije on, nego baba od kuma njegovog pašenog. Stara bila škrta pa i za sahranu ostavila neku buđavu rakiju. Puca mi glava.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.
Fino definisano. Inače, ova me pojava jako nervira, koja glupost. Al' taki smo ti.
Ova pojava je mozda,donekle, i korisna jer ne usredsredjuje ozaloscenog iskljucivo na gubitak vec mu daje neku vrstu obaveze kojom lakse zaboravi...
Slažem se djelimično sa tim, ali kod to sve više prerasta u obavezu. Zamisli nekog, ko je, ne daj bože, izgubio dijete. Zar misliš da njemu to može pomoći?