Najsitniji, najslabiji i najnebitniji decaci na tribini koji su cak tri puta bili na stadionu, doduse dva puta u pratnji jednog od roditelja. Isti ti decaci pod najopasnijim nick-om prave pravi hara-kiri po internet forumima, komentarima ispod youtube snimaka ili slicnim mestima, od kojiih su fizicki totalno izolovani. Zakazuju tuce, prete batinama i neretko smrcu, hrabro brane svoj klub i pljuju po protivnickom. Znaju sve o svojim navijacima i upucuju razne parole i stihove sa 'svoje' tribine, sa sve namrstenom facom i sve grublje udarajuci po tastaturi svojim neznim prsticima.
-A sta je bilo onda kada je vas bilo 20, a nas samo 15 i kad smo vas pokidali!? Tad ste bezali kao pickice... I zato cete se uvek bojati 'nas'.
(o pomenutoj situaciji nas junak zna jer jedan lik iz njegovog drustva to, u prolazu, video i dok se udaljavao od makljaze primetio kako ih 'nasi' kidaju).
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.