
Opis lika čije je grlo razgorelo od silne rakiještine, toliko da ne prima nadražaje ni od piva, ni od (ne daj, bože) vode. Apsint pije nerazblažen, a sve ispod 40 procenata alkohola pije kao sok. Kad vam dođe u goste, postavlja se pitanje čime ga ponuditi, jer tečnost koja njega čini srećnim bi na etiketi trebala da ima lobanju sa ukrštenim kostima. Popio bi flašu grgolj blastera i tražio još.
- Brate, čime da te ponudim? Nestalo mi je one diskonektovače, moji sa sela će da mi je pošalju tek za dva dana. Može jedan sok na razgađanje?
- Ne može.
- Hoćeš vodu?
- Jok!
- Može jedan biter lemon?
- 'Ajd', ponesi!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ne znam u čemu je fora sa tim Švepsom, ali znam nekoliko lečenih alkosa koji ne mogu da se odreknu kafane pa sede uz sok. Naravno kao popišani, ali svi do jednog piju Šveps... Prija im valjda ta gorčina, šta li...
+++