Učestale konstantne promjene... Rasipaš se na hiljadu strana, a svaka vuče tanku nit od centra, koja se sve više i više tanji, dok jednom ne pukne i izgubiš dio sebe zauvijek. Odlaziš u hiljadu različitih pravaca, ulaziš u hiljade različitih vagona, a točkovi vremena se klackaju... Klik-klak, tik-tak. Vrijeme ide... Stvari prolaze... Biljke, životinje, a naročito ljudi. Ljudi najčešće prolaze i ulaze u onaj zadnji vagon na zadnjoj stanici.
Ljudi se sjećaju. U tome je fora. Kad ima ko koga da nalazi u skrivenim podrumima svijesti i podsvijesti, na javi i u snovima, kad ima ko koga da se sjeti... To je cilj... Životinje nemaju imena, kamenje ni oblik ne menja...
Samo se ljudi pamte...
Ma ne pamte se ni ljudi. Niko ne pamti kako je Atila Hunski izgledao, a opet njegovo ime odjekuje kroz istoriju kao ratni pokliči Huna kroz Vrata naroda. Ostaju samo imena. Uklesana, kroz istoriju, na isto ono kamenje, što oblik ne menja. Godinama... Decenijama... Vijekovima...
Treba se ponekad podsjetiti imena, tek da bi u impulsi u glavi mogli opet da dopru do slika ispod kojih ta imena stoje. Ako se pak ime ne vidi, treba malo srediti, očistiti, možda i pokositi... Ko zna... Ali prije svega, treba se sjetiti.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
лаку ноћ брт :)
laku noć brt :)
Pomislim da obrišem, i onda vidim ko je dao patrika, i onda ostavim. Valja se.