
Proces koji u velikoj meri utiče na naša dostignuća u životu i koji služi da sami sebe opravdamo (pred samim sobom!) za sve ono što nam u datom trenutku pada teško da učinimo pa tu radnju samovoljno izbegavamo. Nešto poput mehanizma odbrane od sopstvene savesti.
Često nas ovaj proces dovodi do same ivice maštovitosti sopstvenog uma.
Subota: Ugojila sam se, sutra počinjem da vežbam, ionako imam višak slobodnog vremena.
Nedelja: Dosadno mi je, mogla bih da vežbam, mada mrzi me, danas je nedelja... loše bi bilo da počnem u nedelju ipak je nedelja dan za odmor ne bi valjalo stvarno.
Početak godine na faksu: Neću više da prenosim ispite, ne da sam se zajebao prošle godine nego strašno! Lepo dođem sa faksa oko 3 odmorim i cepam učenje 2 sata, tako svaki dan i eto mene na budžetu. E tako ću i da uradim!
Prvi dan posle predavanja: Uh, umoran sam, trebalo bi da učim ali ipak je prvi dan šta mi znači dan više-manje, uostalom neću baš ja jedini da učim od svih prvi dan, odoh da cepam PES...
(i tako do ispitnog roka)
Subota jutro: Mogao bih da joj priđem večeras, ma prilazim sto posto, samo da izađe večeras i moja je!
Subota veče: Jao eno je, prići ću joj, mada...Ko je bre jebe, šta je digla nos?! Mogu ja da joj priđem ali ona je do skoro bila sa onim likom (do pre 3 meseca), verovatno nije raspoložena, a i ne izgleda nešto...
(izgleda kao avion)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Realno... -
Не ђа ми се браћелинко. -
Ma nije u frci :)
Baš tako.