
Sastavni dio paketa humanitarne pomoći koja je nakon poslednjeg rata stizala u Bosnu.
Bio sam dijete i kao svako dijete najiskrenije sam se radovao tom paketu, a moju pažnju je naroćito privukao šampon neobično jarke boje koja je odmah zagolicala moju maštu. Bila je to boja žumanceta, samo što je bila tako jarka da je mogla, tada mi se tako činilo, da svijetli i u mraku. Miris je bio jos neprirodniji od boje, a boca u kojoj se šampon nalazio bila je boca od jednog litra, najobicnija plastična boca, prozirna i od loše plastike.
Ko je bio proizvođač i odakle je šampon poticao može se samo nagađati. Vjerovatno je šampon doživio neuspjehe na nekom velikom tržištu pa su poslali nama u Republiku Srpsku, jer eto to je bio put da se nama pomogne, a ujedno jedini način da se neka zemlja riješi ovog odvratnog proizvoda kome su se mogla radovati samo djeca, kao što se djeca uvijek, najiskrenije raduju svakom poklonu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.