Prijava
   

Saša Lošić

"Dobar i fin momak iz srca Bosne, koji je osamdesetih palio i žario pevajući ljubavne i miroljubive pesme, koje su doprinele širenju bratstva i jedinstva u SFRJ."

Ovo je bio sarkazam, u primeru je ono drugo.

Pesma 1:
- Putujem, putujem, mesecu se radujem

Pesma 2:
- Zelene su bile oči te, zelene su bile zastave, zeleno volim te

Komentari

zanimljivo... ali ne razumem zasto bi to radio, pre bih rekao da je slucajnost.

Čemu sarkazam????
Nijedna pesma nema elemente širenja bilo kakve mržnje, i ta dva primera koje si naveo si totalno promašio...
PRvi primer koji si naveo je pesma "Odlazim", i pesma govori o nevernoj devojci, faktički sponzoruši koja ga u toj pesmi ostavlja zbog lovana...
Razočaran u sve, on odlučuje da pobegne što dalje od svega, i najbolja metafora tome je odlazak na Mesec što se u refrenu i kaže:
"Odlazim, odlazim, sa planete putujem
Putujem, putujem, Mjesecu se radujem
Nikada se neću vratiti..."
Drugi primer koji si naveo je pesma "Zelene su bile oči te".
I tu nema nikakvog fundamentalizma i prizivanja rata kako ti sugerišeš.
U refrenu on kazuje:
"Zelene su bile oči te
zelene su bile marame
zelene su bile oči te
zeleno volim te..."
I tu nema ništa sporno, jer i meni su nekako najlepše devojke koje imaju zelene oči, i uopšte mi je to jedna od tri najdraže boje.
A evo i sajt Vukajlije je baš zelene boje :)

Prvi put čujem da neko nalazi smisao i tračak inteligencije u pesmama Saše Lošića.

Bulidža, sve si pogrešno skapirao!

Meni je sajt ljubičast.

Meni je ljubičasto-žut.

mozete da menjate boje? gde?
koji sam kostunica...

Kad uđeš u svoj profil, imaš opciju u padajućem meniju.

Mislim da je Loša dobar momak. Voli čak i debele devojke, a to je potvrdio legendarnim ljubavnim stihom Čekaću te moja BUCO, kraj prve gimnazije.

@Bruce
Loša ima sjajne ljubavne pesme, gotovo u svakoj pesmi pronalazim se...

Bulidža, ne znam koliko imaš godina, ali ja sam slušao Plavi orkestar kao tinejdžer u vreme Nju primitivz pokreta. Ima mnogo boljih ljubavnih pesama iz tog perioda, iz ranijeg perioda, a bogami i kasnijeg. Sam Saša ne razume ispravno ni pla tekstova koje je napisao kao autor ili koautor.
Čuvena je anegdota o sedištima u GSP Sarajevo koja su žute i crvene boje, Saša je uvek sedeo na crvenim sedištima jer "žuti žutuju, a crveni putuju, a ja sam vazda htjeo da putujem, a ne da žutujem".