Prijava
  1.    

    Sasvim obična lovačka priča

    Kada odete u lov, naciljate jelena sa druge strane reke, u trenutka kada okinete obarač iz vode iskoči som, metak mu prođe kroz oko, pogodi jelena u glavu, viknete TO, srećno dignete ruke i uhvatite fazana koji je bio u letu.

  2.    

    Sasvim obična lovačka priča

    Zovem se Ivan, imam 28 godina.

    Da, ja sam jak i rijetko karakteran čovjek. Takvih danas nećeš sresti mnogo na ulici - rekoh joj. Volim sebe, uživam u životu i mogu se pohvaliti da sam srećan. I slobodan. Bez okova sredine i jebenih predrasuda o drugima i o sebi. Zar i o sebi možeš imati predrasude?- pitala me je začuđeno. Naravno da možeš, sigurno sam joj odbrusio.

    Imam sve što poželim u životu. Kuću, kola, apsolvent sam na Pravnom fakultetu, ako Bog da imaću uskoro i posao. Sve, skladan i uređen život. Samo nekako mi fali topla ženska ruka, da me zagrije u zimskim noćima. Treba mi neko s kim ću se probuditi ujutro, radostan i pun poleta. Dosta mi je više ovih bezveznih šema i neobaveznih viđanja, neiskrenih poruka i potrošenih noći.

    Ih, ja sam ti baš romantičan. Ni sam ne znam koliko puta sam plakao dok sam gledao tužne filmove. Ne znam, pogode me, odmah zamislim da sam na njihovom mjestu. Jako mrzim što je tabu da muškarci plaču. Pa šta, i mi imamo emocije zar ne. Recimo, ja kad čujem Balaševića, meni suze gotovo odmah kreću na oči. Sva ona sjeta, naboj emocija i besprijekorna snaga izraza. I ne znam šta ljudi imaju protiv Sergeja Ćetkovića i takvih. Čovjek samo izvlači najdublja osjećanja i sebe. To je danas, draga moja, najteže.

    Ma svašta slušam, osim ovih novokomponovanih, Seke, Mije ili kako već. Ja sam ti u tom nekom eks-ju rok fazonu, znaš, sviram i gitaru. Nekada sam svirao i harmoniku i sintisajzer, pošto su me moji upisali tamo. Htjeli su da sviram narodnjake, ali se nisam dao, hehe. Daaa, slušam i pank i metal i još štošta.

    I da. Nastavi da pričaš o svom propalom životu, nedosanjanim snovima i o tome kako si ti eksperimentalni dokaz Marfijevog zakona. Slušaću te. Šta ću, volim da slušam ljude i svi mi kažu da znam. Znaš li ti da je Dostojevski čitav svoj život proveo u slušanju ljudi? Da, baš zato je i napisao sva ta kapitalna dijela. Naravno da sam pročitao mnogo knjiga Dostojevskog. Čuj, ne djelujem ti kao neko ko ga čita - kao ljutnuh se.

    Naravno da ću ja platiti. Neee, nema govora, ja plaćam. Možemo malo na kej, da prošetamo. Dunav je najljepši u ovo doba godine, zar ne? Imaš slobodnu gajbu? A ne, ne bih na prvom sastanku da idemo kod tebe, nisam takav momak. Možda bih i mogao, ionako nemam ništa pametnije da radim.

    Još jedan šugav dan. Tmurno je. Jebeno nebo kao da hoće da se popiša po meni. Nisam položio nijedan od tri preostala ispita, a koliko sam učio nikada i neću. Ćale mi je zabranio auto, ukinuo pare, skoro me izbacio iz stana. Zbog svega prethodno navedenog, i Biljana, iz priče iznad, me je ostavila.

    Zovem se Ivan, imam 28 godina. Od svega čime me je život obasuo ostao mi je go kurac. I jedna lovačka priča, za naivne. Samo, taj naivni sam, između ostalih, i ja.

    Definicija je pisana za LOVAČKE PRIČE.