
Drugar iz detinjstva. Svako društvo ga ima. Pomalo priglup i ograničen, u petom razredu se hvalio kako ima sve dvojke i peticu iz fizičkog. 15 godina kasnije i dalje izigrava glupog Avgusta. Svima ostalima je nekako prirastao za srce pa ga i dalje vuku sa sobom, a on ih za uzvrat uveseljava svojim glupostima. Obično ima poremećaj pažnje. Naročito je poznat po tome da kada se vodi ozbiljniji razgovor o nekoj temi koja ga ne interesuje, počinje da odvaljuje gluposti, kako bi se ponovo našao u centru pažnje, jer to najviše voli.
Osoba A: Mogli bismo od one livade da napravimo fudbalski teren!
Osoba B: Može, trebaju nam daske za stative.
Osoba A: Znaš li gde to možemo da nađemo?
Osoba B: Ima u blizini gradilište, da maznemo neku odande?
Satelit: Ja kući imam tri papagaja!!!
Društvo: muk zatim provala smeha.
15 godina kasnije ništa se nije promenilo...
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
primer deluje kao da je istinit. dobar si autor, soyzile!
+