
Izraz kojim se opisuju višebojne stvari i sve što je išarano.
Lik1:"Brate, skini kapu, u crkvi smo".
Lik2:"Ma neću, nešto me glava boli".
Lik1:"Skini bre, ne seri puno, nemo' da te u crkvi žvajznem".
Lik2:"Hajd', smiri se, skinuću".
Lik1:"Hahaha, šta je to. Što si tako šatiran"?
Lik2:"Ma ćuti bre, napio se kod Maje pa mi pravili pramenove".
Lik1:"Neka, sad će te u školi ubiti od zajebavanja. Nego, kapa ti sveća, strpaj to gde treba i idemo, onaj pop me nešto čudno gleda".
Devojka1:"Jao, vidi cvet kakav je".
Devojka2:"Ju 'ladno, nikad nisam videla ovakav".
Devojka1:"nema ni jednog takvog u cvećari, a ni po dvorištima nisam viđala sličan".
Devojka2:"Vid' kako je išatiran, koliko boja samo ima".
Dečko:"To je plastično cveće, duduci. Hajd' idemo već jednom, 'ladi se auto".
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.