
On ne igra. On sedi sa svojom ekipom u separeu. On ima posebnu hranu i piće. On je glavna faca međ' ostalim jevrejima. On je njihovo spasenje u slučaju da izbije neka frka. On je obično lik koji je odrastao u teretani. On je ostavljen u sirotištu kao klinac i bio je prinuđen da se snalazi na ulici. Njemu niko ništa ne može. On je jak. On ima moć.
Ustaje.
DJ sa seljačkog grandža prebacuje na akapelu anđela. Podijum se kao more razdvaja na dva dela. Preplašene oči jadnih crva prate put njihovog spasitelja između dva reda. Prilazi šanku i uzima flašu. Razbija je konobaru o glavu, nakon čega vadi utoku i ispaljuje mu par hitaca u glavu. Čuo je da mu je muvao ribu. Ne može to tako.
Dolaze okrutni vladari i odvode Mojsija. Osuđen je da luta ćuzom sledećih 40 godina. Sudbina.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Word man. Samo zaboravio si parkiranje u jednosmernoj ulici i gaženje trudnice na pešačkom.