Prijava
  1.    

    Sećanje

    Ono što me veže za seks sa zgodnom,mladom i lepom curom.

  2.    

    Secanje

    Najveci lazov.
    Dokaz da niko ne moze toliko da te zezne koliko mozes sam sebe da zeznes.

  3.    

    Sećanje

    Zaborav koji nema gde da ode.

  4.    

    Sećanje

    Relativitet za sirotinju.

    Lep dan u Beogradu danas, meteorološki gledano. Oterali smo još jednu zimu. April, polen u vazduhu, žagor dole na ulici. Deca na poslu, unuci u školi... Sedim na balkonu, hladan čaj na stolu, neprelistane novine do šolje. Čitao sam juče, dosta za ovaj život.

    Star sam toliko da sam sa sobom na Vi. Sve češće vežbam sklopljenih očiju. Dok me misli golicaju, svodim neke račune, prebiram po sećanju, čeprkam... Lepo me je služilo, sve ove dane. Setih se kratkih nogu, očevih ramena, majčinih ruku. Kako toplo, kako jako! Kroz tamu sklopljenih kapaka promiču slike, zvuci detinjstva. Nisu čula ta koja me šalju tamo. Sećam se ljubavi, mirisa kože. Očiju tužnih. Nakon šezdeset aprila, sve je i dalje tu. Taj datum što sam ga učinio posebnim, dajući mu neodoljivu gorčinu. Taj dan. Jedan jedini, od svog vremena. Setih se plača, sitnih koraka, velikih boginja. Straha i slabašnog pogleda sićušne glave iz dubine kreveta. O, kako sam srećan što sam bio tu! Setih se nekog zagrljaja i para reči, staračkih, snenih. Spremnosti za tugu, pomiren i sa osmehom. Setih se odlaska na odmor, čvrstog stiska ruke i prećutnog poštovanja. Setih se samoće, prazne čaše pa mi srce postade hladno, samo na tren, do naziranja osećaja nove pripadnosti, vraćanja starog duga...

    Setih se da nisam povukao vodu, a sad će deca do dodju, bruka, pod stare dane.

    I pričaju neki, da nije bitno kad ne traje, a i to što traje prodje za čas... Ali ono što vredi, nastavlja da teče, kroz nas, kroz sećanje. Jedino tako je moglo i da postoji.

    "To je dobro. Treba da se sjećaš. Nema ništa bez sjećanja".

  5.    

    Sećanje

    Ljudi kao ljudi, jedu, piju, rade, ne rade, čitaju, pišu, mrze, vole, misle, gledaju. Žive. Osećaju, Osećaju se. Sećaju se. Ne sećaju se. Ne sećaš se? Ne želim da se sećam.
    Ali ipak je tu. Ne mogu da znam koliko će mi oderđena radnja ostati u memoriji. Pa opet, mogu sama da je pobedim. Bacim na pod i tri put nogom.
    Fora, apeluju te da ne praviš velika sranja. Jeste. Jednog dana ćeš ipak da voziš svoj auto, zastaneš na semaforu, setiš se i spustiš glavu na volan.

    -Ne znam za Ivana, mislim trebalo bi da ga zovem, ali opet... šta će mi toliko ljudi, nisam ga planirala. Pa jebote, šta i ona izvodi, ako hoće neka dođe, ako ne, boli me uvo... uostalom, ako njega pozovem, moraće i Davor sa njim, mislim, Ana i Davor... Ma daj ne mogu toliko... šta ti...? heeej heeejjj!!!
    -...A?
    -Gde se nalaziš? Ne slušaš me uopšte!
    -Ma slušam... izvini...
    -Daj, stvarno imam frku, pomozi malo!
    -Pa ovaj... ne znam.
    -...
    -Do jaja će da bude. Klub i sve to.
    -Hehehe... Obuj štikle. I... I NAŠMINKAJ SE!
    -Haha... da.

  6.    

    Sećanje

    U detinjstvu nas sluzi dobro, u mladosti i poznim godinama se javlja s vremena na vreme, a u starosti se ni ne secamo sta je to secanje.

  7.    

    Secanje

    Jedino bogatstvo siromasnih!

    Da preuzem nekoliko stihova:
    -Kad ostane zivot bez kaputa i u dusu zima se zavuce, kada starost vidi kraj od puta, secacu se ko da bese juce!

  8.    

    Secanje

    vreme kada je jedino barbika bila od plastike.

  9.    

    Sećanje

    Razmišljanje unazad.

  10.    

    Sećanje

    To je pomisao na dan kad si dobio poslednju platu!

  11.    

    Sećanje

    Niz povezanih aminokiselina u mozgu.

    Ne secam se!