
Ljudi kao ljudi, jedu, piju, rade, ne rade, čitaju, pišu, mrze, vole, misle, gledaju. Žive. Osećaju, Osećaju se. Sećaju se. Ne sećaju se. Ne sećaš se? Ne želim da se sećam.
Ali ipak je tu. Ne mogu da znam koliko će mi oderđena radnja ostati u memoriji. Pa opet, mogu sama da je pobedim. Bacim na pod i tri put nogom.
Fora, apeluju te da ne praviš velika sranja. Jeste. Jednog dana ćeš ipak da voziš svoj auto, zastaneš na semaforu, setiš se i spustiš glavu na volan.
-Ne znam za Ivana, mislim trebalo bi da ga zovem, ali opet... šta će mi toliko ljudi, nisam ga planirala. Pa jebote, šta i ona izvodi, ako hoće neka dođe, ako ne, boli me uvo... uostalom, ako njega pozovem, moraće i Davor sa njim, mislim, Ana i Davor... Ma daj ne mogu toliko... šta ti...? heeej heeejjj!!!
-...A?
-Gde se nalaziš? Ne slušaš me uopšte!
-Ma slušam... izvini...
-Daj, stvarno imam frku, pomozi malo!
-Pa ovaj... ne znam.
-...
-Do jaja će da bude. Klub i sve to.
-Hehehe... Obuj štikle. I... I NAŠMINKAJ SE!
-Haha... da.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
pesma +
I sta je bilo...jel si zvala Ivana ?
Još se premišljam, u tome je i problem...