
Nešto po principu "moramo da razgovaramo". Samo suptilnije, ponekad i šaljivo. Rečenica kojom ti tvoj dželat nalaže da po hitnom postupku evociraš sve uspomene na događaj u nastavku, kako bi ti ostao u lepom sećanju. Da li si zaslužio - boga pitaj. Jedno je sigurno - nećeš jebati.
- Ahahahahaha, slušaj ovo! Žena : ono za šta se držiš dok jebeš. Aahahahahah. Kako dobro! Reci da nije a?
- Sećaš li se kada smo poslednji put vodili ljubav?
- Aha, što?
- Neka ti ostane u lepom sećanju.
------------------------------------------------------
- Nisam majke mi, nikome nisam rekao!
- Ne kenjaj! Marko i Lazar su celo veče ubacivali koske tipa "pozorište blajvatore" i "puš pauza između činova - zakon!". Sam ja s'kruške pala?! ....Sećaš li se kad sam ga poslednji put uzela u usta?
- Pa da... Ono onda na slavi kod Ži...
- Da, da... E pa neka ti ostane u lepom sećanju.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
+ samo zato sto sam ja Lazar,a brat blizanac mi je Marko :D