
U pitanju je probavljivi ugljeni hidrat čiji se najveći deo dobija preradom šećerne repe u jednom od najsmrdljivijih procesa poznatim čovečanstvu. Vaistinu, kažu da bi i kikindski ispumpavač septičkih jama dušu ispustio pri pukom obilasku pogona za isparavanje šećernog sirupa.
Nazivaju ga hranom za mozak što bi objasnilo zašto su najveća tehnološko-umetnička dostignuća eskimske kulture čija je iskonska ishrana jako siromašna šećerom - sanke koje vuku psi i popularni napev Gurđaj, Gurđaj.
S druge strane, u njihovom rečniku do pojave belih istraživača nije postojala reč zubobolja.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.