
U pitanju je probavljivi ugljeni hidrat čiji se najveći deo dobija preradom šećerne repe u jednom od najsmrdljivijih procesa poznatim čovečanstvu. Vaistinu, kažu da bi i kikindski ispumpavač septičkih jama dušu ispustio pri pukom obilasku pogona za isparavanje šećernog sirupa.
Nazivaju ga hranom za mozak što bi objasnilo zašto su najveća tehnološko-umetnička dostignuća eskimske kulture čija je iskonska ishrana jako siromašna šećerom - sanke koje vuku psi i popularni napev Gurđaj, Gurđaj.
S druge strane, u njihovom rečniku do pojave belih istraživača nije postojala reč zubobolja.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.