
Izvlačiti informacije, usled bolesne radoznalosti ili neke lične koristi. Sloj po sloj, delić po delić, kao na stolu pod lampom i skalperom.
- Eee Mišoo, stani da te nešto priupita komšinica! Ama stani kad te vičem dete, krušnu li ti mrvu je... Je li, što ti je pertla odvezana?
- Trčo sam.
- Jao što ja volim trčanje. Moraću da počnem. Jesi se umorio?
- Pa i ni...
- A odakle trčiš?
- Iz parka. Teta Zorka žurim, stvarno.
- Da, park je lep, ima li šta lepše od trčanja u prirodi.. Da, da, ne smeš da staneš, ohladićeš se! A iz kog parka ideš?
- Teta Zorka, nije to nego..
- A gde si navro, odmori se malo. Nego, jesi video negde onu gusku Jelicu što me onomad olajavala da sam joj krala one slatke kajsije iz avlije?
- AMAN ŽENO USRAĆU SE!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.