
Ili Segateka kako se još nazivala. Preteča današnjih modernih igraonica,vrlo popularna u periodu novog Avramovićevog dinara,sa kojim je i blisko povezana. Obavezno je bila prisutna kamara klinaca posmatrača i navijaca. Izbor - Šta igrati? - je bio vrlo težak pošto su mogla da se biraju čak četiri kertridža.
Dobijaš od tetke (normalno od tetke,zato što su ti otac i majka sto puta rekli kako je to glupost i bacanje para) novi Avramov dinar i pravac Segoteka.
Kako ulaziš na vrata već se oseća uzbuđenje posmatrača i sledi recenica: "Ju,ima dinar,moze da igra čak deset minuta!"
Plaćas dedi za pultom i uzimas šta drugo do Mortal Kombat 2.Kreće prženje,razbijas protivnika i dolazi finiš deo.
Tad uleće posmatrač s rečenicom: "Joj brate daj meni da ti uradim finiš za Liju Kanga,pretvori se u zmaja,'naš kako je dobro." Naravno pošto je stariji prepuštas mu to zadovoljstvo da ne bi dobio ćušku.Krećes novu partiju i taman kad se zaukćes gasi se TV.U razočarenju gledaš šta se dešava a deda se javlja s blagim osmehom: "Sine pa jesi ti čuo za tajmer?".Odlaziš kući i svaki dan pitaš roditelje: "A kad će tetka opet doći?"
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+ i zvezdica!
fala,fala
eeeee avramov dinar...