
Veeoma dirljivo i emotivno stanje u kojem se zatekneš nakon dužeg perioda apstitnencije i koji podrazumeva setno prisećanje na neka davna vremena kada si opštio sa drugim ljudskim bićem.
I tada se setiš svega-mirisa, prijatnih i neprijatnih, tužnih i radosnih trenutaka, kako ti se neko smejao kada te je video golog i kako se neko oduševio kada te je video golu..Setiš se i onih sitnih prepirki: daj dupe-neću, od sperme rastu sise, pušiću ti ako se okupaš..koje ti sa ove distance deluju tako simpatično i bude u tebi neodoljivu želju da pozoveš tu osobu samo da je pitaš-Je l se sećaš....?
A onda izdahneš, izvadiš ruku iz gaća i ponadaš se da će takvo vreme opet doći..
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
noćas radni zadatak, sad ovo, lolo
hahha nije autobiografska:)
drago mi je :))
bravo +
hvala:)
Volim, i rado ga se sećam.
Volim, i rado ga se sećam.
Hehehe...a i to kao kroz maglu....