
SituLacija u kojoj vam se toliko smuci bivstvovanje na ovoj planeti da dobijete nagon za naglim rastvaranjem sebe na neke planktone, uludo prolivene sprermice il slicne cestice, u cilju neprepoznavanja od strane nikoga nikada vise. Podrazumeva se da ste sami doveli do datog kurslusa i da ce posledice biti nesagledive cak i iz pticje perspektive.
Evo i primera :
Setas gradom neku klinku, lijep dan, kulijana, ma do jaja...
Kad kurzz, ide ti u susret Dule, Sanjin tata, a Sanja je tvoja cura (samo sto bas danas drugoj udaras kilometrazu). Tata vidno nadrkan seta blentavog pekinezera kojeg si ti poklonio njegovoj mezimici, nadajuci se da ces je maknuti s kurca kad je Liga Sampiona. I nema nazad, tata prilazi a fuksi te prigrlila. 'Buduci nesudjeni' tast ce ti samo: Mile, Mile, Sanji kitu, tati tuki, govedo jedno. Drz ga Barbi mamu mu kurvarsku.
Pas te sazaljivo gleda, taster nadrkano, kao i ova tek draftovana klinka. Rastvorio bi se ti na mestu, al nisi jos savladao tu vestinu, jebiga...
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.