Prijava
  1.    

    Seljačka lubenica

    Seljačka lubenica je ona koja se prodaje na improvizovanoj tezgi pokraj puta. Mala je i za nas neinformisane jeftinija od one iz prodavnice ili sa pijace. Ipak, kako smo krenuli u rodni kraj i hteli bi da obradujemo staramajku, kupujemo, ne jednu nego 3 lubenice, manje doduše, za tričavih 100 dinara. Seljak, onako usrdno seče jednu od njih, kasnije kapiramo, površinski, i ona slatka! Zadovoljno nastavljamo put do zavičaja, keva spremila krku, bostan se u medjuvremenu oladio, kad oćeš, zajeb. Lubenica nikakva, suva, gnjila, gorka. Vidiš onda i da je peteljka suva i da je ubrana pre jebemliga kad. I majku i sestru seljaku i sve ostalo po spisku. Sečeš drugu, isto! Misliš, kolika je verovatnoća da su sve takve? Nemoguće, mora biti jedna dobra. Oćeš, ona stvar! Sve su sranje.

    Nasuprot seljačke imate gradsku, iz supermarketa. Ogromnu, možda slatku a možda i ne, probe nema. Niko vas ne manda da je kupite i nema garancije al se bar ne osećate ko volovi ako je loša jer je i 6 dinara po kilu a ne onako jeftino, po 10, pored puta. E sad, reče neki čiča pre neki dan na dnevniku da je izbor lubenice kao izbor žene. Ako se sam zajebeš, zajebo si se. Ako te neki smarač ubedjuje da je ova ili ona dobra, obavezno si se zajebo!!!