
Ne jebe živu silu. Autoritet mu je apstraktan pojam. Ne poznaje strah, ali ni oprez. Vječito ležeran, poremetiti se ne da. Dok neki ljudi gledaju kroz ružičaste naočale, on gleda kroz ljubičaste. Može mu se. Faca svakog kvarta. Volio ga ili ne volio, njega zaboli za tvoje postojanje, a kamo li za mišljenje. Kada divlja u pustolovinama, divlja, a kad stoji zabakaridiran doma, stoji i gleda boju od zidova kako se suši.
Mi smo, ionako, samo plod njegova uma.
- Ko ujutro ide na četiri, danju na dvije, a uveče na tri noge?
- Ala sfingo, naporna si ko kurac. Daj mi neki sudoku. Pilaš me s tin palamuđenjima.
- ( Sfinga se baca sa stijene u more)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.