
Svakog dana gledam kako ništa ne funkcioniše kako treba, dok jednog dana sve polako ne počne da dolazi na svoje mesto.
Rupe na putevima su okrpljene prvi put posle skoro četiri godine, bele linije i zebre ofarbane, postavljaju se novi saobraćajni znakovi, semafori koji su postavljeni pre pet godina, i radili samo par meseci, i od tad samo trepere žuto, su ponovo u funkciji. Ulična svetla koja su pregorela ko zna kad su zamenjena. Ulice su čistije. Napokon mogu da kažem po koju lepu reč o svom gradu... Bar dok ne prođu izbori...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.