
Pojas koji predstavlja zaštitu benda na svakom koncertu. Nalazi se iza zvaničnog obezbeđenja, ne dobija platu već plaća za tu ulogu. Obično je prosek visine njegovih učesnika duplo veći od proseka visine ostalih ljudi na koncertu, oni su najveći fanovi tih ljudi na bini, oni jedini zaista zaslužuju tu zemlji ispod njih u koju su pustili korenje, jer su jedini true obožavaoci. Uniformisani su majicama, a neretko i pantalonama i donjim vešom sa slikom i logoom benda koji nastupa. Između njih se ne može proći, a od njih se ne može videti, oni ne dozvoljavaju običnim smrtnicima da skrnave lik i delo izvođača svojom blizinom i pogledima.
Pokušavaš da se provučeš kroz gužvu na koncertu...
- Izvinite....samo malo......hvala.....samo malo....samo malo....mrš....samo malo...
....ček,ček.....samo malo....mrš kurvo.....beži.......samo malo....gaziš me, pederu....samo malo....izvinite....alo debela, pazi kuda ideš....samo malo.....
- Šta bi, što si stala?
- Sigurnosni pojas, nema dalje.
- Au, kad pre, mnogo ih je ovaj put.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Fasten your concert belts please! +++