Pojas koji predstavlja zaštitu benda na svakom koncertu. Nalazi se iza zvaničnog obezbeđenja, ne dobija platu već plaća za tu ulogu. Obično je prosek visine njegovih učesnika duplo veći od proseka visine ostalih ljudi na koncertu, oni su najveći fanovi tih ljudi na bini, oni jedini zaista zaslužuju tu zemlji ispod njih u koju su pustili korenje, jer su jedini true obožavaoci. Uniformisani su majicama, a neretko i pantalonama i donjim vešom sa slikom i logoom benda koji nastupa. Između njih se ne može proći, a od njih se ne može videti, oni ne dozvoljavaju običnim smrtnicima da skrnave lik i delo izvođača svojom blizinom i pogledima.
Pokušavaš da se provučeš kroz gužvu na koncertu...
- Izvinite....samo malo......hvala.....samo malo....samo malo....mrš....samo malo...
....ček,ček.....samo malo....mrš kurvo.....beži.......samo malo....gaziš me, pederu....samo malo....izvinite....alo debela, pazi kuda ideš....samo malo.....
- Šta bi, što si stala?
- Sigurnosni pojas, nema dalje.
- Au, kad pre, mnogo ih je ovaj put.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Fasten your concert belts please! +++