
Pripadnici pseudohinduističke sekte, koja nosi ime po svom vođi, članu Velike lože orijenta Sinanu Sakiću. Rođeni Lozničanin je, podučen od gurua Sai Babe, prešao u budizam sredinom devedesetih godina. Od tada, pa do danas folk pevač uspešno vrbuje mlade i emotivno osakaćene Srbe za svoju sektu. Vrbovanje se obično obavlja na koncertima, gde su prisutni izloženi plačnom glasu Sinana Sakića ili u kafanama gde im se uz vinjak i kiselu emituju sektaške poruke preko radio transmitera. Članovi ove sekte svoje rituale obavljaju u transu, najčešće od alkohola, a ređe od narkotika. Iako su redovni članovi ritualnih okupljanja, ipak ne dele stroga religiozna ubeđenja sa svojim vođom. Za većinu budističkih i hinduističkih vernika sa ovih prostora se govori da su članovi gorepomenute sekte iako nemaju veze sa guruom Sakićem.
- Brate, je l' znaš da je Vule prešao u budizam?
- Pa, znao sam da je uvek bio pacifista i ta sranja, al' nisam znao da sluša Sinana. Mislio sam da je metalika ili nešto tako.
- Ma, nije Sinanosakaista nego pravi budista. Imao i nešto kao krštenje samo njihovo budističko.
- I kako se sad zove Anandi ili Gadafi? Hnjo, hnjo, hnjo...
- Gandi, some. Gadafi je Libijac.
- E, i to me boli patka.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.