
Pojava karakteristična za zidare i ostale šljakere kojima je jedina zaštita na radu par kineskih rukavica. Dok im ostatak tela bojom podseća na domorodačka plemena Polinezije, šake su im bele kao u ćerke grofa Modestija od Totenhema u 18. veku.
- 'De si Krle? Nisam te video sto godina.
- Ma rintam po ceo dan, ubi se od posla.
- U jebote, šta ti je sa rukama? Da nisi nešto bolestan?
- Ma jok čoveče! Moram nositi rukavica kad lopatam na onoj mešalici ceo dan.
- Aha! Zbog toga postoji taj kontrast lice-ruke.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Lepo.+