Prvo da napomenem da je cijela ujdurma oko Sare Konor i njenog čudesnog preživljavanja jedna od žešćih holivudskih ispala jer ako su mašine iz budućnosti bile kadre da stvore ono što su stvorili mogli su se i raspitati oko tačne adrese, imovinskog stanja ili bar približne godišnje dobi toliko željene heroine, a ne da pošalju vrhunsku mašinu za ubijanje da marne stranicu iz telefonskog imenika a onda ide redom i koka kojekakve babuskere koje bi mlađanom Džonu mogle biti eventualno babe ili prababe, nikako majke, da ne kažem nešto grđe. Ali, nije o tome riječ ovdje...
Riječ je o sindromu koji pogađa sve muškarce. Od trenutka kada počnu da gledaju đevojke pa sve do terminacije životnih funkcija, uvijek imaju određenu crtu koju malo više gledaju kod ženske čeljadi. I ovo je individualno, uostalom, kao i sve ostalo u životu, ali, za jednu osobu muškog roda ostaje tako i nikako drugačije. Neko voli male, plave i guzate, a neko visoke crnke dostojanstvenog držanja. Bilo kako bilo, čim se jedna veza završi, naš junak se okreće drugoj, po mogućnosti što sličnijoj ovoj sa kojom je upravo završio.
- Stvarno, koji ti je kurac više sa tim nosatim đevojkama? Najveće gabore grada si našao da skupljaš, ponekad me sramota što sam ti drug.
- Druže, ja kada vidim nosatu đevojku srce počne brže da mi radi. A kada se rukujemo, ako su joj hladne ruke, noge mi je odsijecaju!
- Ti treba da ideš na posmatranje.
