
Posjetilac bioskopa na najzvučnijim projekcijama kada je sala puna. Stacioniran uvijek u prvim redovima, sa najglasnijom melodijom zvona telefona koju pušta par minuta tako da je svi čuju prije nego se javi. Nikad sam, kreće se u grupi od 3-7 članova. Toliko glasan da je nemoguće gledati domaći film i čuti replike kada je u sali. (Doduše, domaće filmove novije generacije ne vrijedi ni gledati.) Iako karakterističan po svemu nabrojanom, osnovna njegova odlika su "duhoviti" komentari samog filma izrečeni naglas... ovaj... nakrik.
Sala bioskopa. Tišina. Početak projekcije na filmskom platnu. Pojavljuju se imena producenata, režisera, glumaca...
Sinemaljakse: " ´Alo!!! Pustite Dnevnik dok ovo ne počne pravo!!!"
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.