
Sir stoji sam. Na kraju lanca. Niko nije ispod sira. Poredak je konstantan i ništa ga ne može poremetiti- ćevabdžinice >> psi >> mačke >> miševi >> sir. Dakle sir stoji sam. Svako ima nekog iznad ko ga jebe cijelog života ali za uzvrat ima i nekog ispod, na koga može da prosledi to jebuckanje i da se, eto, bar malo bolje osjeća i da nastavi sa životnom rutinom. Ali sir nema nikog. I najgori šljam svijeta se izdrkava nad sirom, koji čuči u nekom prknu svijeta i čeka smrt kao u komi, priključen na aparate za održavanje života. I mentalnog jebavanja naravno. Nema kome da prenese to nezadovoljstvo vječitom nepravdom i bolom pa ćuti i trpi, kipi u sebi dok jednom ne implodira, onako tiho, bez da napravi pometnju oko sebe, jer on je sir, on ne utiče na okolinu čak i kad prepukne on jednostavno ispari u vidu prašine.
Ne budi sir, sir stoji sam....
Бели, млечни производ који се добија коагулацијом беланчевина у млеку, или недовољним одржавањем хигијене гениталија.
Ч: Е колико можеш да поједеш са мог сира?
П: Самог сира?
Ч: Да.
П: Па сигурно 200-300 грама. А ког козјег, овчијег?
Ч: Курчијег!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.