
Ko uspe da se podseti odlaska na more u organizaciji obdaništa, sada može da prekopoka po sećanju traume koju je odavno potisnuo i da se evocira epidemiju vaški. Ja se sećam kao danas kako nas vod vaspitačica skida do gole kože, jedna te drži u lavoru sa vodom, a druga te riba sa izizetno grubom krpom, sva nas riba sa istom krpom, pre toga šišanje do glave, a posle toga posipanjem sa nekim praškom. Svi vrište, pa i ja vrištim!
U današnje vreme se ne dešava da vam dete vrate ošišano ko malog robijaša sa mora. Zato što su nosioci vaški kao najniži sloj društva neće nikada videti more.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.