
Stari srpski običaj praktikovan u zapadnoj Srbiji koji se najduže održao upravo tamo gde je i nastao,na obroncima Zlatibora..Svoju ekspanziju je doziveo tokom zlatnih 70-ih i 80-ih da bi polako nestao potpuno iz seoskih sredina krajem 90-ih mada pojedini etnolozi amateri tvrde da se još uvek u zaseocima Golova,Braneškog polja i Gostilja moze naici na taj obred...Retki srećnici koji su prisustvovali takvim dogadjajima(a jos su zivi) kazu da uzbudljivije stvari na svadbama nikada vise neće biti i da se video zapisi istog na starim VHS kasetama mogu naci jos samo u zavičajnom muzeju u Čajetini...
Svadba/ispracaj...5 dan...Goste je vec polako poceo da hvata umor i nema tog jagnjeta,dobre rakije i trubača koji mogu da dignu atmosferu..Ali domaćin vadi zadnji kec iz rukava,nešto što se poteze samo u ekstremnim situacijama,uzima maloletnu pevaljku za ruku,dovodi je do improvizovane bine,muzika staje i sva svetla idu na nju ..Tisina i muk je pod celim satorom dok samo iz jednog kraja ne krece da se cuje žamor iz stotine usta,sve glasniji i glasniji poput nadolazeceg voza,sastavljen od jedne reci ponavljane gomilu puta...Masa krece da lupa rukom o ruku,da treska viljuskom o ivicu tanjira,pojedinci skidaju cipele i udaraju sto i svi kao u transu za to vreme uzvikuju mantru--"šišmiš,šišmiš,šišmiš,šišmiš.....Dok sve to traje mlada pevaljka se uz pomoc simpaticnog brke okrece naopačke a njene noge se vezuju za konstrukciju šatora..Kratko haljinče pada preko stomaka,gaćice i butkice sevaju a devojče se hvata mikrofona i ludilo tek pocinje..Erupcija oduševljenja je poput omanje eksplozije,masa se budi,lete flaše i čase,muzevi i očevi gledaju omamljeno u pravcu bine,ženama i majkama se sire zenice,deca (ako nisu izgazena u stampedu)rade sta hoce jer na njih niko i ne obraca pažnju...A o "šišmišu kad se zenio mali Obradov" se pripoveda godinama..ili bar do sledećeg šišmiša...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.