Sitna, duga kiša

Znate je, kurvu. Ta riječ, "kurva", izlizala se, jer svakome je nešto kurva danas, što zbog širine pojma, što zbog manjka rječitosti. Kako god, bolju riječ za ovu pojavu nemam.

Ona je tako nebitna spodoba. Tiha, ali nije nečujna. Sitna, nema je ni da se neon razlije po asfaltu uveče, ali te iskvasi. Pada tako iznemoglo, kao da će svakog časa da izumre, a ostaje uz tebe dok je ne primijetiš, pa onda dok te ne izludi.

Kao što kurvu ne prihvataš kao ženu (koji je to jedan što nije pomislio da je za bolje?), tako ni ovo ruglo ne prihvataš za kišu. Ona je samo još jedna dilema, još jedna glavobolja. Da li da uzmem kišobran? Mislim li da će stati nakon samo dva dana ili je znam bolje od toga? Duboke cipele, iako je vrućina? Znojava ili samo mokra stopala?

Ona nema rezervisane termine. Zaboravim je nekad, pomislim da i ona je mene, a ona onda dodje i zacvrči. Tada me zaprati... Toliko joj se osladila zemlja da je sve rjedje pušta da diše. Sve je razvodnila, osivila je nebo, ubila je sve mirise, a ja sve češće počinjem priče sa: "Padala je neka kiša dosadna..."