
Najgori moguć svjedok.
Policajac 1: Dobili smo dojavu da ste prisustvovali ubojstvu. Zaštićeni ste iza zrcala. Kada uđu osumljičeni, uzmite vremena i idenficirajte ubojicu.
Skeptik: Ja ne mogu identicirati ubojicu.
Policajac 1: Kako to mislite? Pa rekli ste da ste imali pogled na situaciju.
Skeptik: Pogled je subjektivan, osjetila nas zavaravaju i nije moguće ustanoviti što jest, a što nije.
Policajac 1: Molim???
Skeptik: Kao što nije moguće ustanoviti narav samog predmeta, nije moguće ni tvrditi jesam li vidio ili ne osobu, to jest njezinu supstanciju.
Policajac 1: Ja ne mogu vjerovati. U Vašu prosudbu se ne može pouzdati.
Skeptik: Vidim da ste došli do epistemološkog obrata i zašli u moje područje. Suzdržavanje od prosudbi je prvi korak.
Policajac 1: Ma koji je ovo luđak, Majko Božja? Vodite ga u umobolnicu.
Policajac 2: To vam je uvaženi profesor s filozofije.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.