Prijava
   

Skrivanje porodične hijerarhije

Postupak navođenja svih da misle da živiš u skladu sa patrijarhalnim ili nekim drugim prihvaćenim sistemom vrijednosti određenog podneblja, dok ustvari živiš kako hoćeš. Ili kako moraš.

Primjer 1:
Milivoje: Brate, što si tako izgužvan? Ne ličiš ni na šta već nekoliko dana. Da se nije nešto desilo?
Radivoje: Ma pusti, žena mi sa djecom otišla kod svojih, pa neću da peglam dok je nema, da ne provali društvo da i inače ja peglam... Mada, možda je bolje da mi se oni natovare na leđa, nego da me žena zove na raport...

Primjer 2 (izveden iz istinitog, nažalost):
Mica: Cico, sestro, šta ti je to ispod oka?
Cica: Ma udari me mali loptom juče. Izgleda malo ružno, ali uopšte nije boljelo!
Mica: Pa tvoj mali još ni ne hoda, kako te je udario loptom?
Cica: Nije loptom, nego laktom, vrti se u naručju, živahan je...
Mica: A da ti nemaš neki problem sa Živojinom?
Cica: Mico, šta ti pada na pamet? On je stvarno dobar... I pije manje, a ja se tada sklanjam, i stvarno nemamo problema... A ako prijavim policiji, rekao je da će izaći iz zatvora i ubiti me. I da ne ubije, šta ću onda sa četvoro djece, sestro draga?

Komentari

Dadoh plus, ali mogao bi povezati prvi i drugi primer, bilo bi još bolje... Ako me razumeš :)

Трудим се да разумијем, али би онда био проблематичан наслов, пошто се то скривање хијерархије и "хијерархије" обично и обавља у неком ужем кругу, најчешће пред истополном рајом. (уколико мислиш на повезивање актера примјера)

И још, овај други је истинит, јуче сам то чуо, и само сам једну ријеч измијенио, да не будем баш извјештач са терена. Потресно... Ни не знамо у каквим проблемима живе људи... И зато нисам хтио да правим комендију. (уколико мислиш да наш папучар из примјера треба да има и масницу) Надам се да нисам промашио суштину примједбе. :-)

И пије мање, а ја се тада склањам, и стварно немамо проблема

jebo bi mu ja mamu nekom nozekarom

Мени није било добро. (Добар дио оног примјера је вјерно парафразиран, готово цитиран.) А жена уопште (као да) не разумије шта прича, јер потиче из породице са сличним проблемима... Баш онако отворено, болно и истинито, а она радосна, и чини ми се, захвална и на томе... Знам само да смо сви ми који смо слушали, или посредно чули, остали укорени од савјести како се на ситнице жалимо и тражимо преко хљеба погаче, а заборављамо колико људи је у проблемима истинским, који немају друго рјешење, осим да трпе, и бјеже од злобе.

Strašno je koliko neke žene trpe...