
Neki poslovi su bolji od drugih ali ni jedan nije savršen. Čak i najprimamljiviji poslovi imaju neku manu koja se ne vidi na prvi pogled.
- Brate, što sam ubo šljaku - politički komesar u Crvenoj Armiji. Ne radim ništa, svi mi podilaze jer se plaše da ih ne prijavim, mogu da stavim veto na naređenja oficira a i Staljin nas voli, 'ladovina...
- Pa ti si lud. Zar nisi čuo da Hitler sprema invaziju na Sovjetski Savez i da je izdao naređenje kojim sve političke komesare proglašava kriminalcima i osuđuje ih na smrt?
--------------------------------------------------------------------------------
- Marija, čestitam na unapređenju. Kako je na novoj poziciji?
- Super je. Ne radim puno, nije teško, plata je dobra, a i pravo da ti kažem sviđa mi se da šefujem malo. Znaš kako ide, kvalitet i trud su put do uspeha. Čekaj, piše mi direktor, moram nešto do njegove kancelarije, vraćam se za dvadesetak minuta. Dodaj mi neseser da popravim šminku posle. Valjda neće opet po kosi matora drtina...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.