
Једно време веома популаран хоби, посебно за време комунизма. Има људи који и данас чувају своје колекције као неко благо.
Значке, саме по себи нису имале никакву сврху, осим да их неко скупља.
Мотиви на значкама су били различити, мада су углавном имали онај социјално-културолошко-едикативни призвук: Олимпијада у Москви, друг Тито са потписом, друг Тито без потписа, за петокраком, без петокраке, срп и чекић, петокрака, војска, заставе, Кумровец...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
pa serije znacki odredjenih firmi....recimo podravka je imala lepog petla u vise boja...pa radenska tri srca...
Ja sam imao celu kolekciju sa Sadamom Huseinom, donosili mi neki Iracani.Ivo Lola Ribar, Lenjin i Tito se podrazumevju.