Kod pravih domaćina stoji na mestu, neguje se dok dogoreva (sklanja se vosak da se ne isprlja stolnjak).
Kad domaćin ne slavi od srca, nego zbog mode, zapali slavsku sveću i obično je gurne u stranu da mu ne smeta. Seti se tek kad sveća dogori, upali ukrasni večić i svima počne "nešto da se oseća". Tako ga slavska sveća opominje, ali on to ne razume.