Prijava
  1.    

    Slavski rivalitet

    Glavni način takmičenja u selima širom Srbije, pred svaku slavu i za vreme slave, čak i posle vode se teški ratovi. Poenta je da u malom selu, gde se svi poznaju i svi stanovnici ukupno slave ukupno 2-3 slave jer su uglavnom u srodstvu svi stanovnici. Želja za pobedom, biti bolji od drugoga, sačuvati prošlogodišnju pobedu je oduvek u ljudskoj krvi, pa se onda u ovakvim mestima javlja takmičenje u toku slavskog perioda između kuća. Ko će više sarme napraviti, ko će imati više gostiju, a ko je imao sva 3 dana goste, kome će doći gosti iz Beograda, a kome iz Kragujevca, ko će imati više kolačića, ko ima veći sto, kome je sveća veća, ko je bio prvi u crkvi, kolko se vina, rakije, piva popilo, sve su to merila ovakvog takmičenja, posle kog u selu se stiče poštovanje drugih tokom cele godine. Ovakva prvenstva su popularna i za ostale praznike, kao što su Božić, Vaskrs, kao i za ispraćaje, svadbe, sahrane i svaki drugi povod za slavlje u Srbiji.

    Milorad Đukić: O dis Davore!!!
    Davor Sretenović: Ooo Pa Milo di si ti, i tebi bila slava prošle subote (iako već slavi 20 godina
    MĐ: Pa kako ne, malo smo ove godine skromnije, bilo samo 2 bureta vina i 10 gajbi piva, bili nam ovi iz Kragujevca i Niša, što sam ih upozno u vojsci, jesam ti pričo već (30 putha), nismo hteli da se rasipamo, znaš da će mali da mi se ženi .
    DS: Znam, znam, nek mu je sa srećom, pa evo i kod nas slabije ove godine, samo 20 litara rakije se popilo, i 3 bureta vina, prasiće smo poštedeli ove godine, samo 5 smo zaklali, nek žive jel, i njih je Bog stvorio
    MĐ: A kolko sam reko vina? 2? a nisam ti reko što smo dodatno otvarali bure drugi dan, a i 4 jareta i 3 praseta smo morali, a kasnije treći dan još jedno klali, nije nam bilo dosta...
    DS: Pa i mi smo i za drugi i treći klali još, nego napravila ova moja nesreća samo 700 sarmi, pa nam nestalo već prvi dan, a došli nam sinovi iz Beograda, pa smo morali još da koljemo i spremamo.
    MĐ: Pa znam ja problem je to, i mi smo pravili pored prvih 500 pravili još 400, pa smo opet treći dan morali, kad su nam došli ovi Hercegovci iz lova.
    DS: Da da, pa vi ste poznati po njima, nego odoh ja kreno sam dole ove moje da odvezem pa se vidimo, svrati na rakijicu.
    MĐ: Ma dođi ti bre, moja vrata su ti uvek otvorena...
    ...
    DS: Čuli bre ti ženo ovo, kako laže ko pasče, dabogda mu ruka otpala...
    MS: Ču ču, jadna li mu majka.