
Slike sa mora koje su veoma dosadne. Ono, kao -lepo je videti neki cool zalazak sunca, ekipu kako se glupira dok pije pivo, neke fine i slatke strendžerke i neke znamenitosti, ali baš i nije potrebno transcedentalno brbljanje o svemu i svačemu, o tome ko se gde ispiškio, lokalni mit i debilni podaci o stvarima koje nemaju veze sa vezom i sve to upotpunjeno fotografijom koja je toliko "mrtva" i nezanimljiva.
Jeste, lepo je što su se ljudi lepo proveli i što su puni utisaka i sve što ide uz to, ali zar je poenta slikati neke stene iz glupog ugla kad ništa ne liči na ono što bi trebalo, zar more ne bi lepše to kamenje izgledalo uslikano sa visine? I zašto se pamte neke informacije koje vodič ili lokalni zgubidan priča? Šetaj, slikaj i uživaj i pričaj kako si zaista video stvari. Ne smaraj slikama koje su gore od najgore brošure i pričama koje su gore od nacionalnog dnevnika.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.