
Seoska poslastičarnica rasprostranjena po mnogim selima uže i šire Srbije. Obično se nalazi u samom centru naselja gde je neki entuzijazista zamislio da bi bilo dobro otvoriti lokal u kojem će se skupljati mladež. Posle promene 4 vlasnika i 200 konobarica lokar se konačno pretvara u Slinaru ( nije kafana, nije kafić). Mesto gde nema kolača i gde se duvanski dim reže nožem. A deca uvek mogu da svrate i popiju po jedno ladno.
- E ovde je puno, 'de ćemo sada ? -
- Ajmo do Slinare tamo uvek ima mesta. -
-Ufff! -
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Heh, baš sam slinaru hteo sad da definišem... Nema veze. +
Ne mogu da verujem da jos neko koristi taj uzraz. Pluscaga k'o vrata!