Prijava
  1.    

    Slobodarski gest Milorada Čavića

    Reprezentativni sportski uspesi definitivno služe samo za kratkokrajne nacionalne radosti. Kratkotrajne, jer se brzo zaboravljaju. Samo sportski fanatici pamte šte smo osvojili pre 10 i više godina. Ali mislim da se zlatna medalja Milorada Čavića u Ajdnhovenu 2008, treba pamtiti, ne zbog same medalje, jer za mene je ona "beznačajna", u odnosu na njegov hrabri gest, da na dodeli odličija nosi majicu "Kosovo je Srbija", kojim je rizikovao (kasnije dobijenu) suspenziju. Čavić je na prvom mestu čovek, pa tek onda sportista, i ta suspenzija odražava klasično jednoumlje. Pogotovo ako znamo da su sportske manifestacije kroz istoriju služile da "vladari sveta" prezentuju svoju propagandu. Počev od Hitlera na berlinskim fašističkim igrama 1936, pa i Klintona u Atlanti 1996.
    To što je on rekao, po povratku sa tog takmičenja, to toliko odudara od politike ove zemlje, da deluje otrežnjavajuće. I to od čoveka koji živi u Americi! Pa zašto u Americi nije stekao slugerajsku svest? Jer on je pokazao da slobodarska ideja je ta koja dominira, gde god da se čovek nalazi, uopšte nije bitno da li je on vezan pupčanom vrpcom za ovaj prostor ili ne. Jedino mislim da je pogrešio kada je rekao da njegov gest nije politički. To je itekako politički gest, ali ne u smislu nekog političkog marketinga, ili bilo koje partije, nego čoveka kao političko, društveno biće. Biti političko biće je, po Aristotelu nešto najviše što čovek može da bude (Zoon Politikon).
    Baš me zanima šta bi bilo da je na majici pisalo "Kosovo nije Srbija", ili "Sloboda za Tibet"?? Da li bi tada bilo sankcija za njega? Ili možda "Beograd je Srbija", "Vojvodina je Srbija"? Još malo pa neće smeti ni to.
    I onda je, naravno, istrumentalizovan od raznih političkih partija koje su se utrkivale da se što više slikaju sa njim pred izbore, a posle ga bukvalno oterali iz zemlje neisupnjenjem obećanja. Klasična politička manipulacija sa tim mladim čovekom. Na njegovoj majici je pisalo "Kosovo je Srbija", a na mojoj će "Mrzim srpsku političku scenu!"

    Epilog: Pred odlazak na olimpijadu u Peking, naši sportisti su dobili da potpišu ultimatum od strane srpskog olimpijskog saveza na čelu sa onom budaletinom Ivanom Ćurkovićem. Papir kojim se obavezuju da neće slediti Čavićev primer, niti išta slično uraditi. Zabranjene su i "šifrovane poruke" tipa "Ipak je naše", "Slažem se sa Čavićem" i sl. Papir kojim su svedeni na idiote, na običnu krpu koja nema ni ime ni prezime.