
Selo Pukovac.Jugozapadno od Niša,preko Doljevca stiže se u Pukovac.Mesto poznato u mitologiji po svojim stanovnicima koji su složni kao mravi.Mesto gde se burek jede u ''pola 'leb'',gde postoji kafana ''Kod Džordana'' gde se skupljaju redovne mušterije Doljevačkih pandura.Ne postoji jedan Pukovčanin,već postoje samo Pukovčani(only množina),jer oni su superlativ složnosti.Postoje razni mitovi o stanovnicima mitskog sela.
Jedan kaže da su iz elektrodistribucije došli da seku struju Radomiru,jer nije hteo da plati 6 meseci.Električari došli kamiončetom,a ljuta masa protestvovala u korist svog komše Radomira i pustili da se jedan ukači na banderu,a druge rasterali vilama,kukama i motikama,a za banderu vezali gladnog šarplaninca,a onda dodjoše najjači Pukovčani,sve bilder do bildera,profesionalni cepači drva po drvorišta,teški fizikalci.Mit kaže da je kamion elektrodistribucije završio u potoku nekoliko metara od bandere koju čuva šarplaninac.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Hahahahaha.... ja imam pukovačko poreklo
ahahhahaha. :D
Kakva laz, moja sarplanika nije bila gladna!!!
-Šta radi Čak Noris u Doljevac?
-Beži iz Pukovac!
hahahah RETARDIRANO ali istinito!!!! :D
Idemo Pukovac!!!
Imam rodbinu tamo...