Reč posle koje, ako je izgovorena u afektu, sledi kanonada zbog koje poželite da ste se rodili gluvi.
E vala nećeš. Fraza koja neizostavno ide uz preteći ton ili pak dolazi kao tvrdnja da nismo u pravu. Koriste je često osobe koje su starije, shodno iskustvu koje poseduju.
-Nemačka će da pobedi Srbiju jedno 10:0.
-Slušaj, bude li pobedila Nemačka, ima muda da ti obesim o plafon!
-Idem na Adu danas, ne mogu da učim, nisam raspoložen.
-Slušaj, sedi tu i uči, nemoj oca da zovem sad!
Riječ kojom se skreće pažnja sagovorniku nagovještavajući mu da je u pitanju neka izuzetno dobra priča (iz ugla onog koji priča) a često može poslužiti i kao indikator nezainteresovanosti sagovornika ukoliko se ponovi više puta.
A: Slušaj ovo, znaš kako sam...
B: Dođi Lesi... dođi, sjedi!
A: Slušaj, trčali mi sinoć, ja, Deki, Bojan. Znaš kako sam ostavio Dekija, de slušaj ovo...
B: Lezi!
A: Ostavio sam ga jedno 200 metara, čuješ...
B: Gledaj sad kako će donijeti lopticu
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.