
Reč posle koje, ako je izgovorena u afektu, sledi kanonada zbog koje poželite da ste se rodili gluvi.
E vala nećeš. Fraza koja neizostavno ide uz preteći ton ili pak dolazi kao tvrdnja da nismo u pravu. Koriste je često osobe koje su starije, shodno iskustvu koje poseduju.
-Nemačka će da pobedi Srbiju jedno 10:0.
-Slušaj, bude li pobedila Nemačka, ima muda da ti obesim o plafon!
-Idem na Adu danas, ne mogu da učim, nisam raspoložen.
-Slušaj, sedi tu i uči, nemoj oca da zovem sad!
Riječ kojom se skreće pažnja sagovorniku nagovještavajući mu da je u pitanju neka izuzetno dobra priča (iz ugla onog koji priča) a često može poslužiti i kao indikator nezainteresovanosti sagovornika ukoliko se ponovi više puta.
A: Slušaj ovo, znaš kako sam...
B: Dođi Lesi... dođi, sjedi!
A: Slušaj, trčali mi sinoć, ja, Deki, Bojan. Znaš kako sam ostavio Dekija, de slušaj ovo...
B: Lezi!
A: Ostavio sam ga jedno 200 metara, čuješ...
B: Gledaj sad kako će donijeti lopticu
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.