
Najviši stepen prijateljstva, nenarušiv odnos. Naravno, to je toliki nivo prijateljstva da se nekorišćenje ove opcije ne dovodi u pitanje. Jednostavno, to je samo mera kojom se drugima stavlja do znanja šta se ovom prijatelju može, hipotetički, dozvoliti.
- Mirko, 'de ti je Slavko?
- Sa' će doći, čekam ga već pola sata, nešto je zauzet...
- O brate, što mu to dozvoljavaš?
- Kako što? On bre sme u kafani za nos da me povuče, toliko smo dobri od detinjstva!
- Smem i ja...
- Smeš, al' za kurac, tebi bi vilicu polomio...
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
fino si ti ovo sklep'o +
primer je adaptacija stvarnog događaja :)
verujem, tipična konverzacija u seoskoj kafani :)
Retki su kojima bi to dozvolio :)
ako brojim i tebe, u mojoj evidenciji četvorica...
Kod mene pet. Naravno da si u toj grupi. Možda ima još jedan, al' evo razmišljam i nikako da se setim...
Ja samo da mahnem!
Maši koliko hoćeš, sva četvorica ste sa Vukajlije :)