
Preformans takozvanih pederčića, klasičnih ljaljana. Obučeni su u nešto ljakse firmirano (abidas, nikeez, uma), obavezno uz telo , sa ili kajlama ili nekim fensi cvetićima.
Sede onako lagano, šmekerski š'o bi se reklo, u jednoj ruci cigara , tipa Winston Blu, uspravljenih leđa kao da ima lacko, vodoravan poglen uzvišenosti , sa malo spuštenim obrvama, i naravno levu je malo obrijao u Knele zonfiću.
Jednu nogu prebacuje preko druge, rukom kojom drži cigaru, oslanja se na tu nogu koju je prebacio i na kojoj visi papuča.
Šmekerskim pogledom ka pepeljari, trese cigaru i krene nežno da ljulja papuču.
Mrda je levo desno, prvo polako, a onda sve brže, baca pogled ka njoj, skida je, ali samo do vrhova prstiju gde se ona još više klati, i kranjim naporom pokušava da je zadrži na palcu noge , gde mu potom ona i spada.
Baca tužan, ali veoma ponosan pogled da sve prisutne u prostoriji, i izgovara:
"A ljaljani, 'ste li videli š'a je dominacija, ovo kod vas na planini nema, a?"
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.