
Vrhunac naređenja mlađem bratu ili sestri u situacijama kada neka stvar, do koje je njima veoma stalo, zavisi od vas ili vaše dobre volje.
Mlađa osoba Y: Je l' me voziš u grad večeras?
Starija osoba X: Hoću, nije problem.
Starija osoba X (nakon izvjesnog vremena): 'Aj' dodaj čašu vode bogati.
Mlađa osoba Y (po defaultu): Ne mog... (u sekundi shvativši da ono "nije problem" od maločas može to da postane) Evo odmah.
Starija osoba X (shvativši u kom grmu leži zec): Je l' ti mrsko da mi patike malo očistiš, možda i ja ostanem u gradu?
Mlađa osoba Y: Nije.
I tako još par sitnih iskorištavanja i nakon toga:
Starija osoba X (smišljajući najotrcaniju foru, vic ili slično): Hej znaš li da je jedino Čak Noris natjerao Milku Canić da kaže dobar dan? (uz idiotski i odglumljeni osmjeh)
Mlađa osoba Y (ne reaguje)
Starija osoba X: Smij se mojim šalama.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
sjajni americki humor