
Muškarac poodmakle dobi koji je bio najgori od najgorih, u kafani živi, ne radi ništa jer mu svi daju pare, obilazi samo najpoznatije klubove, sa najboljom robom... Svaka mu je davala, svi ga se boje naprosto im tera strah u kosti... Pevaljka je uvek kod njegovog stola, verni ortaci obavljaju sve poslove za koje on ne želi da prlja ruke... Vrhunac karijere, sve je kako valja... Ali junak odlučuje da je lagano vreme da se smiri... Počinje da razmišlja o braku, stalnom zaposlenju, zdravom i harmoničnom životu! Nakon što se priča pročuje po selu, sve mladice pohrlile k' njemu... Smiroša je pred njih hrabro stao, i devicu za ženu odabrao... Posle nekog vremena Smiroši ostaje samo da uspomene burne mladosti, života dvesta na sat prepričava unučićim. I prenosi predanje na nove generacije, s' kolena na koleno...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.